Osnovna škola Braća Ribar Sisak

·         Cilj obilježavanja ovog dana je skrenuti javnosti pažnju na svjetski rastući problem autizma, te uputiti poruku o važnosti ranog dijagnosticiranja i rane intervencije u poremećajima iz autističnog spektra

·         Autizam i ostali poremećaji iz autističnog spektra predstavlja zabrinjavajuće rastući zdravstveni problem. Smatra se da će se godišnje češće dijagnosticirati autizam nego neke druge bolesti poput dijabetesa, AIDSa i raka zajedno

·         Otprilike 67 milijuna ljudi danas u svijetu ima autizam

·         Dječaci su 4 puta češće pogođeni od djevojčica

·         Zasad nema poznatog uzroka niti lijeka za izlječenje, ali rana dijagnoza i intervencija na svim poljima ( senzorička terapija, rehabilitatorska terapija od kojih se ističu Floortime i ABA, logopedska terapija, fizikalna terapija, terapija nekih fizičkih stanja i poteškoća koja su obično vezana uz autizam, npr. probavne tegobe ) mogu znatno poboljšati kvalitetu života

·         Simptomi mogu varirati od blažih do težih; najčešće se dijagnosticira oko 3 godine, ali sumnja se može postaviti i ranije ( s 18 mjeseci )

·         Sumnja se može postaviti kad nema osmijeha i iskazivanja ostalih toplih osjećaja nakon 6 mjeseci, kad nema „brbljanja“ do godine dana, kad nema gesti niti pokazivanja prstima, te mahanja do godine dana, kad nema riječi do 16 mjeseci, kad nema jednostavnih rečenica sa značenjem (bez imitacije i ponavljanja) do dvije godine, ako se ne odaziva na ime do 10 mjeseci, prisutnost nekih senzoričkih poteškoća (npr. strah od glasnih zvukova, gledanje u svjetlo, dijete ne voli dodirivanje ili traži jaki dodir), gubitak socijalnih vještina i govora u bilo kojoj dobi

·         Nova istraživanja pokazuju da kad roditelji posumnjaju da nešto nije u redu s njihovim djetetom, obično su u pravu

 „Ekstremno osamljivanje i samoizolacija, kao i povlačenje od socijalnih kontakata tokom vrlo ranog razvoja, opsesivna potreba za nepromjenljivošću okoline i dnevne rutine, preokupacija predmetima koje se koriste na neobičan način, rituali i stereotipno ponašanje, npr. njihanje, otpor prema učenju novog, teško oštećenje govora- kod nekih do mutizma, a kod drugih bizaran nefunkcionalan govor, koji uključuje eholaliju, perseveraciju, stereotipni ili metaforički govor i neadekvatna upotreba zamjenica.“

Ovako je dr. Leo Kanner, dječji psihijatar iz John Hopkinsa u Baltimoru, 1943. godine opisao i okarakterizirao rani dječji autizam istaknuvši njegove simptome (Nikolić, 2000).

Autizam je neurobiološki razvojni poremećaj mozga.

   Obilježja autizma su: 

·         teškoće u socijalnim interakcijama,

·         teškoće verbalne i neverbalne komunikacije

·         neuobičajeno ponašanje, ograničene aktivnosti i interesi te različite motoričke smetnje i stereotipije

    Poremećaji iz autističnog spektra obuhvaćaju Autistični poremećaj, Rettov poremećaj, Dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu, Aspergerov poremećaj, Pervazivni razvojni poremećaj neodređen, uključujući i atipični autizam.

Uzroci autizma?

   Unatoč nizu istraživanja, nisu posve razjašnjeni. Znanstvena istraživanja ukazuju na to da se radi o nasljednom neurorazvojnom poremećaju, o utjecaju faktora okoliša, a češće se javlja kod dječaka nego kod djevojčica (4,3:1).

Je li suvremeni svijet suočen sa svojevrsnom «epidemijom» autizma?   

    Podaci ukazuju na to da se pojavnost autističnog poremećaja u proteklih 50 godina povećala čak 15 puta; najnovija istraživanja procjenjuju pojavnost poremećaja iz autističnog spektra na otprilike 20 na 10 000 novorođenih. Procjenjuje se da u Hrvatskoj živi oko 8 000 osoba s autizmom.

    Prividno povećanje prevalencije autizma rezultat je preciznije dijagnostike, promjene dijagnostičkih kriterija i veće senzibilizacije javnosti za probleme osoba sa autizmom.

Autizam se javlja u ranom djetinjstvu a predstavlja teškoću u socijalnoj otuđenosti zbog neurobiološkog razvojnog poremećaja razvoja mozga. Dijete sa autizmom doima se nesvjesno svoje okoline. Ne odgovara na podražaje društvenog svijeta. Djeca su često ograničenih govorno-glasovnih mogućnosti. Imaju teškoća u igri s drugom djecom i u stvaranju prijateljstava.

Simptomi autizma spadaju u kontinuum koji se zove autistični spektar. Djeca sa blagim i djeca sa teškim deficitima spadaju u spektar autističnih poremećaja.

Djeca s autizmom često imaju i intelektualne teškoće ali to nije uvijek tako. Uz autizam mogu se javiti napadi, motoričke teškoće, anksioznost, poremećaji spavanja, gastrointestinalni problemi, nedostatak imuniteta i senzorne teškoće.

Što svako dijete s autizmom želi da znate?

·         Ja sam dijete s autizmom. Ja nisam «autističan». Moj autizam je samo jedan aspekt mog karaktera. On me ne definira kao osobu.

·         Moja percepcija je poremećena. To znači da uobičajeni prizori, zvukovi, mirisi i okusi, kretnje koje vi možda uopće ne primjećujete u svakodnevnom životu mogu biti vrlo bolno iskustvo za mene.

·         Molim vas razlikujte neću (ne želim) i ne mogu (nisam u mogućnosti to napraviti). Receptivni i ekspresivni jezik meni su podjednako teški.

·         Ja razmišljam vrlo konkretno. Doslovno interpretiram jezik.  Fraze, igre riječima, dosjetke, nijanse u izgovoru i sarkazam nisu nešto što ja razumijem i molim vas nemojte ih upotrebljavati u razgovoru.

·         Budite strpljivi s mojim ograničenim rječnikom. Meni je teško izreći što u stvari trebam/želim kada ne znam izraziti riječima ono što osjećam. Pripazite na moj govor tijela, povlačenje, uznemirenost ili druge znakove koji upućuju da nešto nije u redu.

·         Izražavanje i jezik ne idu mi baš sjajno, bolje mi ide vizualno učenje. Radije mi pokažite kako treba nešto učiniti nego da mi to pokušate objasniti riječima.

·         Usmjerite se na ono što mogu i znam učiniti, radije nego na ono što ne mogu ili ne znam. Kao i ostala djeca, lakše mi je učiti u okruženju koje uvažava različitosti.

·         Pomozite mi u socijalnoj interakciji. Možda izgleda kao da se ne želim igrati s ostalom djecom u parku, no najčešće samo ne znam kako započeti razgovor ili druženje.

·         Pokušajte utvrditi koji su «okidači» mojih emocionalnih ispada. Ti ispadi, epizode, kako god da ih želite zvati, ma kako vama užasavajuće izgledali, meni su još strašniji događaj.

·         Zapamtite da se autizam događa meni, ne vama. Bez vaše podrške moje šanse za uspješno samostalno odrastanje su male. Uz vašu podršku, mogućnosti su veće nego što možda mislite. Vjerujte – ja sam toga vrijedan.

·         Cilj obilježavanja ovog dana je skrenuti javnosti pažnju na svjetski rastući problem autizma, te uputiti poruku o važnosti ranog dijagnosticiranja i rane intervencije u poremećajima iz autističnog spektra

·         Autizam i ostali poremećaji iz autističnog spektra predstavlja zabrinjavajuće rastući zdravstveni problem. Smatra se da će se godišnje češće dijagnosticirati autizam nego neke druge bolesti poput dijabetesa, AIDSa i raka zajedno

·         Otprilike 67 milijuna ljudi danas u svijetu ima autizam

·         Dječaci su 4 puta češće pogođeni od djevojčica

·         Zasad nema poznatog uzroka niti lijeka za izlječenje, ali rana dijagnoza i intervencija na svim poljima ( senzorička terapija, rehabilitatorska terapija od kojih se ističu Floortime i ABA, logopedska terapija, fizikalna terapija, terapija nekih fizičkih stanja i poteškoća koja su obično vezana uz autizam, npr. probavne tegobe ) mogu znatno poboljšati kvalitetu života

·         Simptomi mogu varirati od blažih do težih; najčešće se dijagnosticira oko 3 godine, ali sumnja se može postaviti i ranije ( s 18 mjeseci )

·         Sumnja se može postaviti kad nema osmijeha i iskazivanja ostalih toplih osjećaja nakon 6 mjeseci, kad nema „brbljanja“ do godine dana, kad nema gesti niti pokazivanja prstima, te mahanja do godine dana, kad nema riječi do 16 mjeseci, kad nema jednostavnih rečenica sa značenjem (bez imitacije i ponavljanja) do dvije godine, ako se ne odaziva na ime do 10 mjeseci, prisutnost nekih senzoričkih poteškoća (npr. strah od glasnih zvukova, gledanje u svjetlo, dijete ne voli dodirivanje ili traži jaki dodir), gubitak socijalnih vještina i govora u bilo kojoj dobi

·         Nova istraživanja pokazuju da kad roditelji posumnjaju da nešto nije u redu s njihovim djetetom, obično su u pravu

 „Ekstremno osamljivanje i samoizolacija, kao i povlačenje od socijalnih kontakata tokom vrlo ranog razvoja, opsesivna potreba za nepromjenljivošću okoline i dnevne rutine, preokupacija predmetima koje se koriste na neobičan način, rituali i stereotipno ponašanje, npr. njihanje, otpor prema učenju novog, teško oštećenje govora- kod nekih do mutizma, a kod drugih bizaran nefunkcionalan govor, koji uključuje eholaliju, perseveraciju, stereotipni ili metaforički govor i neadekvatna upotreba zamjenica.“

Ovako je dr. Leo Kanner, dječji psihijatar iz John Hopkinsa u Baltimoru, 1943. godine opisao i okarakterizirao rani dječji autizam istaknuvši njegove simptome (Nikolić, 2000).

Autizam je neurobiološki razvojni poremećaj mozga.

   Obilježja autizma su: 

·         teškoće u socijalnim interakcijama,

·         teškoće verbalne i neverbalne komunikacije

·         neuobičajeno ponašanje, ograničene aktivnosti i interesi te različite motoričke smetnje i stereotipije

    Poremećaji iz autističnog spektra obuhvaćaju Autistični poremećaj, Rettov poremećaj, Dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu, Aspergerov poremećaj, Pervazivni razvojni poremećaj neodređen, uključujući i atipični autizam.

Uzroci autizma?

   Unatoč nizu istraživanja, nisu posve razjašnjeni. Znanstvena istraživanja ukazuju na to da se radi o nasljednom neurorazvojnom poremećaju, o utjecaju faktora okoliša, a češće se javlja kod dječaka nego kod djevojčica (4,3:1).

Je li suvremeni svijet suočen sa svojevrsnom «epidemijom» autizma?   

    Podaci ukazuju na to da se pojavnost autističnog poremećaja u proteklih 50 godina povećala čak 15 puta; najnovija istraživanja procjenjuju pojavnost poremećaja iz autističnog spektra na otprilike 20 na 10 000 novorođenih. Procjenjuje se da u Hrvatskoj živi oko 8 000 osoba s autizmom.

    Prividno povećanje prevalencije autizma rezultat je preciznije dijagnostike, promjene dijagnostičkih kriterija i veće senzibilizacije javnosti za probleme osoba sa autizmom.

Autizam se javlja u ranom djetinjstvu a predstavlja teškoću u socijalnoj otuđenosti zbog neurobiološkog razvojnog poremećaja razvoja mozga. Dijete sa autizmom doima se nesvjesno svoje okoline. Ne odgovara na podražaje društvenog svijeta. Djeca su često ograničenih govorno-glasovnih mogućnosti. Imaju teškoća u igri s drugom djecom i u stvaranju prijateljstava.

Simptomi autizma spadaju u kontinuum koji se zove autistični spektar. Djeca sa blagim i djeca sa teškim deficitima spadaju u spektar autističnih poremećaja.

Djeca s autizmom često imaju i intelektualne teškoće ali to nije uvijek tako. Uz autizam mogu se javiti napadi, motoričke teškoće, anksioznost, poremećaji spavanja, gastrointestinalni problemi, nedostatak imuniteta i senzorne teškoće.

Što svako dijete s autizmom želi da znate?

·         Ja sam dijete s autizmom. Ja nisam «autističan». Moj autizam je samo jedan aspekt mog karaktera. On me ne definira kao osobu.

·         Moja percepcija je poremećena. To znači da uobičajeni prizori, zvukovi, mirisi i okusi, kretnje koje vi možda uopće ne primjećujete u svakodnevnom životu mogu biti vrlo bolno iskustvo za mene.

·         Molim vas razlikujte neću (ne želim) i ne mogu (nisam u mogućnosti to napraviti). Receptivni i ekspresivni jezik meni su podjednako teški.

·         Ja razmišljam vrlo konkretno. Doslovno interpretiram jezik.  Fraze, igre riječima, dosjetke, nijanse u izgovoru i sarkazam nisu nešto što ja razumijem i molim vas nemojte ih upotrebljavati u razgovoru.

·         Budite strpljivi s mojim ograničenim rječnikom. Meni je teško izreći što u stvari trebam/želim kada ne znam izraziti riječima ono što osjećam. Pripazite na moj govor tijela, povlačenje, uznemirenost ili druge znakove koji upućuju da nešto nije u redu.

·         Izražavanje i jezik ne idu mi baš sjajno, bolje mi ide vizualno učenje. Radije mi pokažite kako treba nešto učiniti nego da mi to pokušate objasniti riječima.

·         Usmjerite se na ono što mogu i znam učiniti, radije nego na ono što ne mogu ili ne znam. Kao i ostala djeca, lakše mi je učiti u okruženju koje uvažava različitosti.

·         Pomozite mi u socijalnoj interakciji. Možda izgleda kao da se ne želim igrati s ostalom djecom u parku, no najčešće samo ne znam kako započeti razgovor ili druženje.

·         Pokušajte utvrditi koji su «okidači» mojih emocionalnih ispada. Ti ispadi, epizode, kako god da ih želite zvati, ma kako vama užasavajuće izgledali, meni su još strašniji događaj.

·         Zapamtite da se autizam događa meni, ne vama. Bez vaše podrške moje šanse za uspješno samostalno odrastanje su male. Uz vašu podršku, mogućnosti su veće nego što možda mislite. Vjerujte – ja sam toga vrijedan.